Принц поезије

Vrisak

Ugrizeš me svaki put
kad me poljubiš,
pa mi se usta
pune krvlju,
a ja ne dozivam pomoć,
već te molim za još.
Ti ubrizgavaš otrov u
Moje vene i osećam
Kako se malaksala
Gubim u vrtlogu strasti
Ali još uvek mi
Nije dosta tebe.
Nikad te se neću zasititi.
I zato,
Razori mi kožu,
Nek izađe vrisak,
Nek svi čuju,
Koliko te volim godinama.
A kada me potpuno obuzme
Ova agonija slatkog bola
Dovuci me do ivice pakla,
Spusti poljubac,
Na ove moje modre ispucale usne.
Nek počne  smrt.
Jer i kad umrem,
Kosti moje,
Pričaće avetima,
O najvećoj ljubavi
Koja se ikad dogodila,
Na ovozemaljskoj kugli.

Facebook
Twitter
WhatsApp
Telegram
Email
Место на ранг листи: