Poneki pogled umre
Nekom iscuri mozak
U meni struji
Nepoznati zrak
I tek toliko reći znam
-Ja istrajavam-
(Ne voleći mjesto)
Može me savladati strah
Mogu zavijati glasno
Svjet je oduvijek isti
Dioptrija je ta
Što mijenja se često
Dok odgovaram
Za poklonjenu prisutnost
Ako priznajem most
Znam da ognjište je – tamo
I sasvim opravdano
Miješaš me – sa tamom
/
Poneki dodir traje
Mada većina iizblijedi
A ja često bih
Da ovaj život u ljusci stane
Pa da natenane
Osjetim sve što vrijedi
Jer tek toliko reći znam
– ja
Otkucavam
(ne grleći mjesto)
Čak i kad me zaveže had
Čak i kad taj svijet je (kao)
Opovrgnut jasno
Žicom ga dozivam – glasno
I u svjetlost bježim
I režim dok sjenke me vraćaju nazad
Da vapeć za čistinom trajem
Al’ kad se iskradem
Volim što
Ne umijem da stanem
I ono što stvorim usput
Neku dušu i gane
Osjećam
Dok moja odsutnost traje
Da sasvim opravdano miješaš me
– sa
*odsjajem*
Druge strane
