Prosule su se laži, gumice za kosu,
prazna kutija cigareta,
prosuo se (ne)mir, red čokolade,
bezbojna mapa svijeta
kojim nikada nećemo putovati
jer previše smo kofere vukli
po tuđim peronima,
i snove kao koljena otukli
po tuđim ponorima,
i tako,
sasvim jako,
gubili život i glas,
jer da ima spasa
do sad bi došao po nas.
Prosuli su se ključevi, cedulje, računi,
polomljeni bomboni
i nezavršena pisma,
moja sjećanja,
zaboravljeni pioni
i još po koja razglednica iz besmisla,
samo eto ništa više nije sveto,
ni prosuto mlijeko,
ni zubi,
riječ se ne smatra lijekom,
lako se da, a još lakše gubi,
i isto kao ova torba prosipa se glas,
jer da ima spasa do sad bi došao po nas.
Sjajna!