Принц поезије

In memoriam - Анђа Миљковић

Pjesniku (B.Miljkoviću)

Vidim kako
uspravan
k’ sebi koračaš.

Od zemlje stvoren,
a dirali ti zemlju.

Vodama bistrim
napojen,
zamutili ti vode.

Vatra što je
plamtjela
umjesto bila,
utulila se u
grudima.

Možda se
nevina lasta
pod moje
šljeme svila,
onda kad te
napustio svijet.

Zato ti glas
jasno čujem.
Umjesto tebe,
mladog,
starujem.
Riječ ti rukama
dodirujem.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on telegram
Telegram
Share on email
Email
Место на ранг листи: