Принц поезије

In memoriam - Анђа Миљковић

Nataša

Nataša
Noktima ti po leđima crtam srce polukružno
Dok ti spavaš tako nečuveno
Kao bebče tek povijeno

Nataša
Očima te tražim pa boram čelo proričući budućnost
Dok ti šetaš tako beskonačno
I da, baš mi pade na pamet, ti si moje jedino konačno

Nataša
Pričam ti sve nedostojne misli nastale u mojoj mašti podgrijanom tobom
Dok ti slušaš tako ponosito
Pa ti kažem, iako pripito, ti si moje čudo razborito

Nataša
Vičem a ruke mi nikad nisu ni dovoljno duge ni jake
Divim se a nemam ni riječi ni hartije ni koljena
Nad tobom dišem i upijam, pa sam sav od nade sa šlagom
Uvijek su mi kratke pantalone pa mi u članke ulazi košava
Zašto nemam sedmo čulo?
Volim te i zubom i zulufima

Nataša
Zagazim pa u pijesak isklešem tvoje ime iako ne nailazim na plaže
Pomolim se i zamotam ruke oko vrata nekog božijeg izaslanika iako ne posećujem crkve
Gradim ti kule i gradove i čizmama i zlatom iako nemam ni temelja ni alata
Volim te i trepavicama i ključnim kostima

Koža mi je zamijenila kožu pa se diže i nosi je vjetar
Nemoj da mi umakneš iza ćoška, hoću da te stignem
Nemoj da si živjela u nekoj drugoj kući u predgrađu, do one u koju te unosim preko praga
Nemoj da te zagledaju na pijaci dok biraš paradajz za čorbu, sa tobom nek se ne cjenjkaju, hoću tvoje vrijeme
Nemoj da mi otežavaš ovu potragu za blagom, ne stavljaj mi sidro oko vrata, ako ne šalješ na dno mora

Nataša
Ma tebe ću vjenčati na plaži
Školjkama ću te krunisati
Znam da ti se i morski svijet divi
Piću ti ruke i prstenje
Napiću se tvog DA i soli pa neću ostaviti života za šampanjac

Nataša
Konačno ću skončati
U tvojoj fotelji
Ne u nekoj kući u predgrađu
Dok ti, ovog puta, po leđima polukružno crtam lađu

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on telegram
Telegram
Share on email
Email
Место на ранг листи: