Ponekad zašume krošnje iz detinjstva i upale se sveće. I ja, kao nekada, pretrčim preko Dunava. Onda utihne vetar pa tiho plaču senke. Olista posečen hrast kroz zapretene vatre i ja se nađem sama, pod teškom kupolom neba otvorenom za mene
Жао нам је, морате бити пријављени да бисте поставили коментар.
Fenomenalan poetski izraz..❤
Понекад зашуме… баш тако. Дивна песма, Дивна!
Svidja mi se. To je moja cimerka.
Prelepa pesma
Fenomenalan poetski izraz..❤
Понекад зашуме… баш тако. Дивна песма, Дивна!
Svidja mi se. To je moja cimerka.
Prelepa pesma