Принц поезије

Lux inferni

Osluškujemo naše prste
Koji se okreću oko sopstvene ose
U nekom dalekom, nedostižnom kosmosu
U svemirskim brodovima u kojima pucaju arterije
Od puke želje za slobodom.
Negde smo srezani poput mesa
Tako sočno, strastveno.
Poubijali smo sva nepca sa kojih padaju
Noževi na teške metalne jezike.
Bezbolni sati, bezbolne godine
Sručile su se na našu kožu.
Opijaju nas mokri prsti
Među kojima rane ispuštaju med
Tako nonšalantno i bezbrižno dodiruju nam usne
Umačemo ih u grehove, dodirujemo se nestrpljivo
Zavijamo, plačemo, smejemo se,
Mi gušimo Ljubav.
Ćutke posmatramo vatru koja miluje Pluton.

*PREKID FILMA*

Upijaš me aetherius
Sprovodiš me do svog pakla
Mirišemo svežu jutarnju krv.

*ASISTOLIJA*

Facebook
Twitter
WhatsApp
Telegram
Email
Место на ранг листи: