Принц поезије

Kula od karata

Utopio sam se u mrak
Ne mogu da se pomerim, borim se rečima i snom
Ne ustajem, čekam da reči speru noć, koja se nadvila i guta moje misli
Ne mogu da ih štitim vise
Pokušavati je kao udarati glavom o celik i misliti da ga mozes slomiti
Sada ostaje samo ustati i boriti se
Ali borba da ih zaštitim umorila me
I ona snaga koju sam imao, gubi se kao zrno peska na plaži
Naišao sam na iglu u plastu sena, ali tek nakon što mi se slučajno zarila.
Bolelo je mnogo je bolelo, ali taj bol koji je trebao biti kao opijat zakopao je nadu
Iz nje kao cvet najlepših boja raste očajanje, očarao me, više ni ne želim da se borim, vredi li san uopste.
Urusilo se kao kula od karata

Facebook
Twitter
WhatsApp
Telegram
Email
Место на ранг листи: