Принц поезије

Krila

Demonski tamne te noći duge,
a svjetlost je samo jedna i svijetli dan.
Krivudavoga puta nije bilo van
ulice dostojanstva i tuge.
Grlica u svome gnijezdu guče.
Došla si, draga, domu od srče.
Na krilima bih Tebe čuvara
budio se iz zimskog košmara.
Vodi me gdje voli se slavno znanje,
nepravda ne mori ljude mi manje.
Ti si u pamćenju koje se vrti.
Ti okrećeš se, glava su ti vrti.
Tvoja krila su nježna i stamena.
Tvoja krila zbilja štite od svega.
Bespuće sudbina nema imena.
Kad si ovdje, nema ni odveć stega.
Uzalud je budim, sama hoće.
Zalud sebe nadlijećem u medu.
Tužno gutam neke Tvoje zloće.
Neukus Tvoj okusim u jedu.
Kada gutam, to i mene gušta.
Kad je voljenje, tad se oprašta.
Ne pritiskaj, ogledalce moje.
Treba mi mir duše kao nekada.
Biti hoće let krilima gdje jada
siromaštva, bolest ne postoje.
Ići ćemo u fantastične sne,
gaj gdje smo mi ptice blagonosne.
Bi da nije moralo obijesti.
Ja zbog sebe dobih pod njima radije
gordosti, moje sopstvene tragedije.
Ne pustih gusku da mi bude knez.
Rodio se jedno pero šarenije.
S Tvojim krilima poguban je rez.
S Tvojim krilima pad u vražji vez.
Naglas vrištim, u sebi kričim: „Gdje si?“.
Poklopih Te tamo, zatvoren sad sâmo.
Sad znam kako osjećaš, kako jesi.
„Tvoje, tvoje pravde milosrđa!
Život živi, iznova se rađa.“
Pokrovom se pokrila
vječito vjerna krila
jednih mučenih leđa.

Facebook
Twitter
WhatsApp
Telegram
Email
Место на ранг листи: