Принц поезије

In memoriam - Анђа Миљковић

Krik Poštenosti

živ je pjesnik – on umro nije
dok se o njemu stvaraju fantastična impozantna djela
pridonoseći kao štafetu iz jedne ruke u drugu
za budućnost stotinu Ljeta Gospodnjeg i viš(lj)e
jer niko ne može biti baš kao On; Branko Miljković – al poeta
magičan i mističan; ubitačnih riječi koje protkanost uma sklapaju
unitilitarni čovjek koji spajao je osmijehom sve oko sebe
nikada nije tražio ništa, jer nije bilo čak ni potrebno
u odijelu; koščice su mu se vidjele umorne na rukama blagim
na licu; svehle bore od prečesto zamajavanja realizma
nije li pisac postao zapravo vijesnik nekih stvari?

Mi se njegovim djelima dičimo i ponegdje sličimo
važnost je da ono što čitamo i da nas kroz život vodi
jer kakva su to djela gdje autori samo o sebi stvaraju
ako u njoj nema idejnog rješenja, realnosti promenadnosti
jer mi smo samo Putnici ovoga Rascvalog kvantuma (kubici)
gdje još čitamo te sjajne radove Branka Miljkovića
Poistovjećujemo se s usklikom
Plačemo kada nam je iznimno teško
I još štošta, što samo znaju hladni i ogoljeni zidovi

Za život dali bih mnogo toga, ali čudan je Ovaj Put
nagoni nas tjeraju da često preispitujemo sami sebe
da li je ono što radimo zapravo toliko i ispravno
u čemu griješimo, gdje odgovore možemo pronaći
fantastičan prikaz pjesništva – alegorija nije mu ravna!

Umnost je ono što nas obitava u životu, pa i autora B.M
od inicijala ostalo je urezano samo na kraju svega
obična statua koja stoji tamo iza samoga ugla
znaš gdje se nalazi, izučavao si u školi sigurno
manje to bitno – koliko ostavljamo lijepe uspomene
„Eh života, kučko neotesana, vrati nam doktora pisanog traga!“

„živ je pjesnik – on umro nije“
citiramo riječi, premalo mislimo o tome zapravo
i sjećamo se na svega godišnjice neke pjesnike svjetske branše
čast onome ko drži svaku godišnjicu u zrelosti
opjevanu santanama od pjesama i slatkoga od kupina
degradirati treba one koje osporavaju rad tuđih lica
osvijetiti se; predati se bolu ako je potrebno
isplakati se na sav glas, prejaukati famoznu noć
da jutro postane što svježije i veselije; srećnije!

jesmo mi mlada generacija umjetnika koja tek uče o njemu
ali zato imamo čast da na osnovu historije sklapamo djela
živ pjesnik – živ život proživljavamo od života – divljenja
pisani trag treba biti opostojan i vječno čuvan
od prekog zaborava – kao B.M; artikraft umjetnik

suze plaču za oboje; pola tebi – pola porodicama najbližih
šta ćeš; život ne može ići nikada unazad
ali mogu radovi se izučavati i sačuvati od skrnavljenja
jer samo takvo rješenje dovodi do solucije
Opostojanja pismenosti!

„živ je pjesnik – on umro nije“
i sjećati ćemo se njegovog lika kraj ornamenata vičnih
Porti neotkrivenih u željama za slavan život
u pozdrav suncu – novi dan, simbol inspiracije
u pozdrav tmini – svijeće palimo za olakšanje svih duša
pa i Brankovih B.M inicijala isklesana na…prostoru vremena

404 greška sistema se neće ovaj put vidjeti
jer pjesnik je živ – živ je onda i ovaj život!

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on telegram
Telegram
Share on email
Email
Место на ранг листи: