Tvoj lik,tvoj duh putuje svijetom,
mnogi te se sjete s tugom i sjetom.
Odraz bijelog lica u svakom stihu
ponosno srce iz svakog eseja bije.
Obod šešira,tajnu krije
o zadnjem uzdahu,pogledu snenom,
uvenu pjesnik ko’ lat cvjetni,
osta pisani trag u pijesku
dok pahulje života,mećavu viju.
Hvala Vam Branko,
za svako slovo,slog i riječ
jaku,duboku ko’ Crno more,
hvala za svaki stih
nježan poput paukove,svilene niti.
Stih koji jačinom snage,volje
ruši sve kule i brane zaboravljenosti,
i u srcima,želi gnjezdo svitu.
Tintom realnošću,
prokrčio si poezijom izatkan put
i u srcima ljudi zauzeo poseban kut.
Perom ljubavi,
izgradio mostove prijateljstva i sreće
a kroz krvotok života
tvoja poezija,
godinama teče…i teče.
