Brankova pesma svetu

BRANKOVA POHVALA SVETU”

Pisati o Branku mnogo je teško.
Jer kako sve u pjesmi reći,
Ove riječi ko biseri, ko kapi kiše,
Počinju se nizati i same teći.

Čovjek prije svega, patriota pravi,
Koji je svoja djela u bisernu granu nizao,
On je svojoj zemlji i svojoj ljubavi
Nesebično davao i pjesme pisao.

A bio je samo iskren i odan,
Istinu pisao, nije se stidio,
Odakle je došao i kako je živio,
Sve je u pjesmama predvidio i napisao.

„UBI ME PREJAKA REČ” FIJUKOM ZA SVA VREMENA,
Naljepše je opisao život i ljubav,
Ljubav koja mu ne bi uzvraćena.

Jednom prilikom Branku Radičeviću je rekao,
Da se svih svojih nagrada odrekao.

Bio je čovjek skroman,
Malih želja i velikih djela.
Zašto se sudbina poigra s njim?
Zašto? Pa nije to smjela.

Razočaran u ljubav tada je bio,
S perom u ruci tu noć je bdio,
Šta se te noći dogodilo
Na pitanje to još niko nije odgovorio.

Pitao se dugo dal´ će sebi doć’,
Umjesto odgovora
Otela ga tmurna zagrebačka noć.

Hvala ti Branko velikan si bio,
OKTOBARSKU nagradu tada si dobio,
Pjesmu o Titu ti si napisao,
i on je tvoje stihove pamtio.

Hvala ti za dane, hvala za sve besane noći,
Znaj da tvoj lik i djelo nikada neće proći!

Ostaje rodni Niš i on će vječno pamtiti,
Sva tvoja djela on će slaviti,
I godišnjice u februaru
S tugom obilježavati.

Prolazi vrijeme i stare uspomene nam se vrate,
Uspomene na tvoj rad i djelo,
Vječno će da se pamte.