Branko, za tebe umire šuma, polako, nečujno, list po list. Ideja prodrla u tvoje misli, pa te zakači smrti kist.
Čuješ li kletvu drveta samog – zašto baš ono i zašto baš ti? Možda je svetlost gorela jako ili su odsanjani svi tvoji sni.
Жао нам је, морате бити пријављени да бисте поставили коментар.