SJEĆAŠ LI SE
Sjećaš li se ljeta osamdesetih i avgusta
I naših dugih šetnji ozvjezdanom obalom mora
Da li te još proganja misao i nostalgija pusta
Kad nas je u vrtlogu strasti cikom umivala zora?
Da li si zaboravio pijane krošnje mjesečine
I kratke poljupce na blic što si mi krao
Da li si zaboravio i malu barku na uglu zalivske jazbine
I neobičnu školjku, na poklon kad si mi dao?
U njoj si smjestio vjetrove i krike galebova
I tragove ljubavi zasute vrelim pijeskom
U njoj si smjestio svu pjenu morskih valova
I jedan dubok uzdah orošen suzom teškom.
U njoj si smjestio sve čežnje bez roka trajanja
I melodije harfi pučinom dok su treperile
U noj si smjestio naša uzaludna sanjanja
I smaragdne dubine u srca što su nam se ulile.
Sjećaš li se rastanka i zadnje naše noći
I Costa Laminose čiji je zvuk cijepao tišinu
I bolnog trenutka kada si morao natrag poći
Ogrnut jedrima tuge plaho nestajući niz pučinu?
Da li se sjećaš koliko sam sa ponte mahala
Privijajući školjku mjesec me je ljubeći tješio
Da li te je dirnuo slap suza što sam isplakala
Ili si zubom vremena i mene i avgust zaboravio?
Sjećaš li se . . .
© Slavka Božović
Crna Gora
