VRIJEME BEZ REVOLUCIJE

Samo se nešto žara
na nebu jutarnjem buni,
sve se pomirilo sa sobom.
Nestale revolucije,
ostali samo vapaji.

Nestale riječi pjesnika
počeli ih umakati redom
u svaki kotao kraj sebe.
Svakodnevnica pojela stihove,
pjesnik prestao da gleda u zvijezde.

Nema više ni besomuka
sve se pretvorilo u „rahat“
suviše je tiho, nema više smisla
i previše liči na grob.

Samo je treptaj od gustog dima,
te kaplja neke jeftine rakije,
karirani stolnjak progoren cigarom,
postalo mjerilo, za „poštovanje“.

Okačeno vrijeme, sporo se suši
k’o da je od vune sure ispredeno,
a mene, lagano, od tišine ,
obuzima strah.