Ne napuštaj me svijete

Ne napuštaj me svijete

ne napuštaj me svijete

još u meni tinja iskra

djeteta

zagledanog u sunce

ruke su mi otežale od tvojih godina

ne lomi mi krila

oči su mi velike

od tvojih čudesa

ne napuštaj me svijete

još sam ono isto dijete

sa suncem u očima

što širi ruke ka nebu

i smije se zvijezdama

još u meni ima ludila

za ljubav

još u meni ima prkosa

za udarace tvoje

ne napuštaj dijete

što korača prema sebi

kao prema svome cilju

sa jagodama u džepovima

i teškim šeširom na glavi

razdragano

naivno

smjelo

puno nade u tebe.

Nela Krnić (U spomen B. Miljkoviću)