Ko ću biti, kad me više ne bude?
Šta su riječi kad prestanu da bole?
Šta je srce što ne sniva ništa?
Dušu nek’ mi uzmu, samo to je moje.
Ko ću biti kad odem odavde?
Čiji život je, na tren, zbog mog bio veći?
Tijelo da mi uzmeš, ostaće mi bar
Još ona jedna misao o sreći.
K’o slika na platnu, od uljanih boja,
Pomisao na ljepotu moje rodne grude.
Život stane u samo jedan stih:
Ko ću biti, kad me više ne bude?
