Ti i ja, dvije kartonske lutke
Pod kartonskim nebom
Šetamo po kiši.
Ti i ja, i tvoja košulja od papira
Na cvjetni dezen
I moja haljina od crvene maramice
Koju nađosmo u restoranu.
Tvoja kartonska bijela kosa
I od istog kartona moje naušnice
Ćarlijaju na vjetru.
Kažem ti da obučeš svoju kartonsku jaknu
Hladno je
A ti kažeš da požurimo
Da ne istopimo
Naše male, kartonske cipele
Što se smoče kraj prve bare.
I naša dva, nimalo kartonska srca
Što kucaju u istom ritmu
I nepostojeće usne na našim kartonskim licima
Kojima odagnavamo jutro i hladnoću
Iz naših kartonskih kostiju.
Ti dušo talentovana!!!
Sjajna, maestralna!!
Савршено! ❤️