SVJETIONIK

Svako što nahodi zemaljskim putima imade svjetionik.
Nije on posađen u pustari samo za mornare.
Ili, prije: svi smo mi mornari što traže utočišta.
Toplo krilo u kojem će se sviti.
Svjetlo u daljini.
A sa svih strana pogibelj.
Talasi silni nasrću na barku: barku načinjenu od kostiju, žila, utrobe i moždine mornara.
A ti talasi…
Nisu im zubi kidači kao u ajkule…
Ne, ne…
Ponekad su nalik na zube psića što ste ga vijali dvorištem.
Ponekad na majčine, istanjene, oštre, nalik na vrške zaleđenih borova za strahotne zime.
Ponekad na zube prijatelja… One što iz potaje grizu. Iz tvoje sjenke rastu. Pa uz list, ka butini, sve gore, do srca.
Zubi dragane… Zapakovani u šareni svjetlucavi papir, poput bombonjere… Uokvireni u osmjeh podoban rumenom zalasku sunca… Grickaju gdje vam godi, ali, uporni, ipak, sve pojedu, do kosti…
Dakle, zubi…
Pored toliko zubi što vas salijeću ko uopće ima volje slijediti svjetlo u daljini?
Niko.
Ja sam Niko.
Skrših lađu na stijenama uspravljenim poput stražara: sve oko tajanstvenog ostrva. Tajanstvenog, jer ga niste mogli sagledati u magli. Jer, u toj je magli sav vaš život, od prvog plača, do posljednjeg uzdaha, svi vaši koraci, naprijed, nazad, u krug, sva ta lica, sve rečeno, nerečeno, sve, sve, suze što magle strašne šale, sve…
Niko zna da je on ostrvo.
Biće stoljeće kako je isplovio tim morem, nekad tihim poput smrti, nekad divljim poput žene, a sve to zlopaćenje, sol u očima, rane na dlanovima od užadi što se zatežu ka jedru poput struna violine, za muziku koju nećete tek čuti, onu što vam remeti, kao u notnom zapisu, raspored eritrocita, samo da bi pronašao sebe.
Niko je pronašao Nikog.
Iskrcao se na vlastitu obalu.
Obalu tako daleku da je ne može prepoznati.
Naravno, jer ta je obala njegova, i granice i ishodi…
Do nje možda ima puta.
Ali, poslije nje: ne.
Stoga Niko čini jedino što mu preostaje.
Noge tonu do koljena u stijenu – ta bi stijena trebala biti majčina utroba – i, ako ćemo pravo, bez ikakve mogućnosti izbora, i ako ćemo krivo, izgovara svjetionik: za sve one koji će slijediti njegovu nedovršenu priču.